Marija, Vrata Milosrđa i naše srce

 

 

Promišljanja o Božjoj Riječi na svetkovinu Bezgrešne (08.12.2015.)

(Post 3,9-15.20; Ps 98,1-4; Ef 1,3-6.11-12; Lk 1,26-38)

Onaj tko je pozvan propovijedati na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, odmah se suočava s najmanje dvije poteškoće ili, u boljoj varijanti, s dva izazova.

Budući da je netom diplomirani teolog, htio bi izreći teološke istine vezane uz dogmu bezgrešnog začeća.

S druge strane, budući da je netom zaređeni đakon, htio bi reći nešto duhovno poticajno…

Pred nama je Božja riječ koju smo puno puta čuli. Na tragu Crkvenih otaca, možemo reći da smo danas čuli dva evanđelja. Evanđelje po Luki i protoevanđelje iz knjige Postanka.


Radi se o dvije različite priče. Prva je mit u kojem se razrađuje ljudsko stanje, dakle, opisuje situaciju svakoga čovjeka, a druga je izvještaj o nekim povijesnim trenutcima jedne konkretne žene.


Nas se tiču obje priče. Prva jer je izričaj jedne antropološke konstante, a druga, jer nam konkretni život jedne žene pomaže dublje otkriti istinu o nama opisanu u prvome čitanju.

U Knjizi Postanka uočavamo egzistencijalnu dramu. Čovjekov odnos prema Bogu biva narušen time što se čovjek u darovanoj mu slobodi, vlastitim snagama, oslanjajući se isključivo na sebe, pokušava vinuti na razinu Boga koji ga je stvorio. Čovjek zapravo želi biti Bog. Kao da i ne sluti da time gubi sebe. Odnosno, izvještaj iz knjige Postanka kaže da je čovjek čovjek samo ondje gdje se prihvati kao ograničeno biće.

Kao odgovor na situaciju čovjeka, Bog obećava ženu čiji će rod satirati glavu zmiji. Kršćansko iskustvo, duhovnost i teologija, od početka su u tome navještaju prepoznavali Blaženu Djevicu Mariju i njenog Sina Isusa Krista.

Marija nije Bog, nije božanstvo. Ona se od početka shvaća kao ograničeno biće, ali biće kojem ograničenost nije zapreka. Sasvim suprotno: ona svoju ograničenost doživljava kao mogućnost otvorenosti Bogu kojemu je sve moguće!

Danas slavimo njen Fiat, potpuno predanje Božjoj riječi. Fiat jednostavno znači da je kod nje sve u Bogu i s Bogom. I samo iz tog odnosa s Bogom, možemo razumjeti sve osobine, vrline
koje kod Marije štujemo. Tako Marijino djevičanstvo zahtjeva najveću formu siromaštva - to je siromaštvo, ispražnjenost, odricanje od same sebe što se očituje čak i u odricanju od naravne mogućnosti plodnosti. Djevičanstvo kod Marije je odricanje (dakle, siromaštvo) od traženja uporišta u sebi samoj i potpuno povjerenje u Božju svemoć. Ono je na taj način najuže povezano s poslušnošću. Siromašna, ispražnjena od sebe same, ona svojom poslušnošću otvara prostor Božjoj svemoći.

O tome lijepo piše Ratzinger:

„Spasenje nipošto ne dolazi od čovjeka i njegovom vlastitom moću, nego jedino od Boga, njegovim milosnim činom. Zbog toga Bog započinje upravo ondje gdje se ljudskom snagom ništa ne može postići, u potpuno praznom prostoru: On stvara nositelja obećanja iz odumrle Sarine utrobe, i taj zakon provodi sve do Gospodinova rođenja od Djevice.

Prvi i suvremeni čovjek isti su. Suvremeni čovjek ne želi govoriti o grijehu, makar su njegove posljedice i više nego očite. Grijeh tako biva samo plod jedne zastarjele ideologije, krivih psiholoških postavki, krivog poimanja Boga odnosno krivog nauka teologije, nametnute krivnje od manipulatora, lošeg odgoja i slično tome. Tako razmišljajući, čovjek sam sebi tepa da je bez grijeha, da je pravedan kao Bog. Tako, oslanjajući se na sebe, u svojim očima postaje bog. Takav čovjek iako svjestan da je smrtan i ograničen, odbija iz svega stvorenoga promišljati o Stvoritelju, odbija poticaje i milosti. Radije se uvjerava da je sve plod puke slučajnosti i tako je on bog koji razlučuje što je istina, koji je rod i spol, što je brak. On razlučuje što je čovjek i kad mu život počinje i kad ga može abortirati ili kasnije eutanazirati. Takav čovjek – bog, ne samo da nema potrebu za Bogom, nego mu i On i smeta. Ako želi biti bog, mora ubiti Boga. To je upravo sotona podmetnuo prvim ljudima – neposluhom Bogu i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.

Bog nije ostavio čovjeka u tom bezdanu, nego je, bezuvjetnom suradnjom Blažene Djevice Marije, poslao svoga jedinorođenog Sina Isusa Krista, da nas svojom mukom i smrću izbavi. Krist nas je otkupio da nas kao svoju braću uvede u život s Bogom. Potpuno besplatno i nezasluženo Bog nam je pružio izbavljenje u Isus Kristu koji je jedini Put, Istina i Život. To su jedina vrata kroz koja možemo doći Bogu. Ta vrata nisu vrata pravde nego vrata milosrđa kroz koja može ući svaki onaj koji želi prihvatiti milosrđe Božje. Priznati grijeh i primiti milosrđe može samo onaj tko vjeruje u milosrdno Srce Isusovo i oproštenje grijeha.

Danas na svetkovinu Bezgrešnog začeća započinje Izvanredna Sveta godina, Jubilej milosrđa. Započinje otvaranjem Svetih vrata u bazilici sv. Petra u Rimu. Papa poziva sve, a posebno nas koji izbliza slijedimo Krista, da budemo navjestitelji Božjeg milosrđa. Ali ne samo to: on nas poziva i da budemo prvi koji ćemo se otvoriti milosrđu, kao Božjoj snazi koja nas želi mijenjati.

U svojoj buli Misericordiae Vultus, Papa Franjo, uz BDM spominje samo jednoga svetca, tj. sveticu. Faustinu Kowalsku, koju naziva apostolom Božjega milosrđa. Papa nam daje za pravo da je i mi danas spomenemo. Ona je u svom dnevniku (unutarnje lokucije) ovako zapisala: "U svakoj duši trebalo bi odsijavati Moje milosrđe, posebno u redovničkoj duši. Moje Srce prepunjeno je sućuti i milosrđa za sve. Srce moje zaručnice mora biti slično Mojem Srcu. Iz njenog srca mora ključati izvor Mojeg milosrđa za duše, inače je ne priznajem svojom."

"Prije nego dođem kao pravedni sudac, otvaram širom vrata svojega milosrđa. Tko ne želi proći kroz vrata milosrđa, mora proći kroz vrata moje pravednosti… Čovječanstvo neće pronaći mira dok se ne obrati izvoru mojega milosrđa… Reci napaćenomu čovječanstvu da se privine na moje milosrdno srce i ja ću ga ispuniti mirom."

Za kraj, dozvolite mi da budem malo osoban. Prije točno tri godine, baš ovdje, na svetkovinu Bezgrešne, završio sam na hitnoj. Liječnici su rekli da treba operirati srce. Očito je Bog i preko toga htio pokazati da je potreban rez, njegov rez kako bih više nego u vlastitoj pravednosti pronašao ispunjenje u njegovom milosrđu…

Ipak, taj proces traje čitavi život. Nije dovoljan samo jedan intervent. Događa se kroz radosti i žalosti, uspjehe i neuspjehe, preko milosti i iskustva grijeha… naprosto kroz sve detalje našega života u kojima je prisutan Bog po svome beskonačnom milosrđu…

Ne bojmo se otvoriti vrata svoga srca Milosrđu, kako bi mogli biti milosrdni i primiti milosrđe. Amen.

don Ante Kelava

 

Please publish modules in offcanvas position.