Križni put

križni put

 

Naš život u bogosloviji u vrijeme korizme uključuje i promišljanja na temu Isusova križnog puta. Svakog korizmenog utorka netko od nas priprema meditacije na postaje križnog puta, po jedan bogoslov za svaku od postaja. Jedan djelić tih meditacija i promišljanja podjelit ćemo s Vama u tekstu koji slijedi.

 

 druga postaja

2. postaja: Isus prima na se križ

Na početku tvog križnog puta Gospodine, meni se čini kao da je kraj. Zar nakon svih tih udaraca kod okrutnog bičevanja i kod krunjenja trnovom krunom, ti i dalje imaš snage za ići do kraja da bi spasio ovog jadnog grešnika? Kolika li je ta tvoja ljubav za nas Gospodine kad, nakon što su te na smrt pretukli, ti primaš na se drvo na kojem će te raspeti i nosiš ga prema Golgoti. Ne mogu niti zamisliti svojom ograničenom maštom kolike i kakve si boli osjećao već na početku križnog puta dok si primao križ na se.
A ja se često probudim obeshrabren pred svojim križem svakodnevice i malih nepredviđenih nevolja koje se pojave. Što li su ove moje ogrebotine naspram tvojih rana? Slabi smo, ali znamo da si ti nosio križ na nas i mi ga želimo nositi za tebe i s tobom.
Pomozi nam Gospodine da radosno nosimo križ svakodnevice. Molimo te na početku ovog križnog puta za milost da se možemo sjediniti s tvojom pregorkom mukom i da možemo osjetiti gorčinu križa da bi došli do radosti uskrsnuća. Amen.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Isuse, gledamo te kako teški križ navališe na te dojučerašnji prijatelji, a sada smrtni neprijatelji. Svjestan si da uzimaš sve naše križeve i hod prema Golgoti neće biti nimalo lagan. Rekao si nam da ako svakodnevno ne prihvatimo svoj kiriž i ne slijedimo te sada u malim stvarima, svakodnevnici našeg života i studija, nismo dostojni zvati se tvojim učenicima. Zato je malo onih koji su ostavili oca i majku i prijatelje i odlučili raditi u službi Crkve kao svećenici.
Molimo te Gospodine ohrabri nas na našem hodu prema tebi da te izbližega slijedimo, da otkrivamo teško breme svojih grijeha. I molimo te po svome beskrajnom milosrđu daj nam potrebnu snagu da prihvatimo križ našega poziva i da tvoje milosrđe donosimo svakom čovjeku. Amen.

 

treća postaja

3. postaja: Isus pada prvi put pod križem


Gospodine, tvoj prvi pad pod križem nije ništa drugo doli tvoje poistovjećenje sa mojom oholosti. Moja oholost je ono što te je bacilo na koljena. Koliko velik mora biti taj teret da je tebe srušio na zemlju. I da, uistinu... kad malo razmislim, upravo zapanjuje veličina i skrivenost moje oholosti. Ona je kao santa leda na koju se nasukao Titanic mog života. Varljivo velika; malena iznad površine, ogromna ispod površine, sve do dubina moga bića. Moja oholost je izvor svih mojih grijeha i onih tvojih padova, Gospodine, koji su uslijedili na tvom križnom putu nakon ovog prvog pada. Moja oholost je kao matica u mravinjaku pod zemljom, kroz čiji otvor na površini zemlje marširaju na sve strane kolone i kolone mravi. To su stotine malih grijeha oholosti koje radim na svakom koraku, svaki dan: u odnosu prema Bogu, prema braći bogoslovima, prema studiju i radu. U mislima, djelima, riječima i propustima u kapeli, u blagovaonici, u učionici, na ulici, za radnim stolom sobe, na računalu, laptopu, mobitelu...Sva ta moja oholost je potreba da sebe stavim na tron svoga života i svega i svih koji me okružuju.
Gospodine, pomozi mi da siđem sa trona svoga života i pomozi mi da se popnem na euharistijski žrtveni stol gozbe ljubavi. Pomozi mi da odbacim zlatnu krunu oholosti i prihvatim tvoju trnovu krunu. Pomozi mi da uzmognem s tobom nositi križ i s tobom padati pod njim kada me pritisne oholost ljudi oko mene. Pomozi mi da umrem s tobom na križu za oholice oko mene, jer si ti umro na križu za najvećeg oholicu od svih – mene. Amen.

 

četvrta postaja

4. postaja: Isus susreće svoju svetu Majku


O dragi Isuse, ti dobro znaš da je nemoguće ražalostiti one koje voliš, ti si mogao izbjeću svoj susret s Majkom. Bio si prezren i odbačen od sveg naroda... i to je tvoja majka znala videći tvoju unutarnju i vanjsku bol. Nemoguće je ne razočarati one koji nas vole, ne možemo ih očuvati od toga, zato nemojmo odbijati križ. Jer kad čovjek padne i razočara druge, svo dobro nestane i ostane samo on. Tu, kad to prihvatimo, nalazimo tebe, Isuse, i tvoju svetu Majku.

 

peta postaja

5. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ


Iskreno , još uvijek ne shvaćam zašto se Šimun toliko veliča s obzirom da je bio natjeran nositi križ. Ipak, u toj sceni vidim nešto posve intimno. Isus dijeli svoj križ s drugim čovjekom, traži pomoć drugoga. Na svakome od nas se bez problema vidi naša radost i zadovoljstvo, to uvijek djelimo sa svima oko nas, i poznatima i nepoznatima. Ali u nama postoje i naša ograničenja: grijeh bol, sumnja, tjeskoba, patnja, a sve je to naš križ. I upravo taj svoj križ vješto skrivamo od drugih bojeći se pokazati da smo slabi i grešni, te glumimo stabilnost i staloženost dok se možda sve u nama ruši. Ovdje vidim kako nas Isus potiče da dijelimo svoje križeve jedni s drugima, da se ne bojimo otvoriti i povjeriti svome bližnjemu, ali isto tako da imamo ljubavi poslušati i utješiti drugoga koji traži pomoć od nas. Da shvatimo da smo svi sinovi i kćeri istoga Oca, te da drugi ljudi mogu reći za nas: gledajte kako se ljube.

Bog nema snage, on kojem je sve moguće, sada je nemoćan. Ali je li to uistinu tako? Nije, on je mogao sam ali slobodan ostaje na podu pod teretom i dopušta da mu drugi pmogne. A ja, dopuštam li da drugi prepoznaju moju teškoću i kad je vide pustim im da mi pomognu, da budu moj Šimun? Često radim suprotno, pravim se snažan umjesto da drugom, koji nije prisiljen da mi pomogne, dopustim da mi pomogne te tako lakše prođem svoju Kalvariju.
Gospodine, koji si dopustio da ti drugi pomogne, daj mi snage da i ja budem takav, i da mogu biti zahvalan za svaku osobu koja mi pomaže u mojim kušnjama i teškoćama.

 

šesta postaja

6. postaja: Veronika pruža Isusu rubac


I među svom tom svjetinom i ljudskim obzirima, jedna žena je skupila hrabrosti da pruži Isusu rubac da otare krvavo lice. Kakve li ljubavi? Očito da joj je ta ljubav potisnula strah i brigu da sve prezirne poglede i osude koje su joj upućene u tom trenutku može zanemariti. Krist joj za nagradu ostavlja otisak svog lica da se često u njega može ugledati. Daj mi Isuse onakvu ljubav kakvu je imala Veronika, te da u drugima mogu vidjeti odraz tvoga lica.

 

 sedma postaja

 

7. postaja: Isus pada drugi put pod križem


Nebo i zemlja su puna tvoje slave. Da, Isuse, pa se ipak nisi bojao svoje čovještvo objaviti nam kroz tjelesnu patnju u kojoj se nije izgubilo ništa od tvojeg Božanskog veličanstva. Poslušan si trpio muku da nas grešnike opet podigneš. Tvoj drugi pad nije tek slabost izmučenog. On je poziv da se uvijek vraćamo tebi, koji se ne umaraš podizati nas iz naše grešnosti. Petru si u Getsemanskom vrtu rekao da je duh voljan, ali tijelo slabo. Pa ako je tvoje izbičevano tijelo izdržalo i drugi pad pod teretom drva križa, koliko bi tek revnije trebali ustajati nakon pada pod teretom grijeha. I premda se sada čini da si prepušten sam sebi, te nema nikoga da bi podijelio teret križa, a tu nevolju i ja kušam svakodnevno, ti znaš da te tvoj Otac čeka na kraju križnoga puta, kao što su te i anđeli dočekali i služili ti nakon kušnji u pustinji.
Daj nam, Gospodine, da svaki pad pod teretom križa, tj. grijeha, rodi željom za obraćenjem, te mognemo shvatiti zašto je tvoj križ toliko težak, kako bi te više ljubili. Ali ne samo ljubili, već i s tobom trpjeli.

 

osma postaja

8. postaja: Isus tješi jeruzalemske žene


Razmišljajući o ovoj postaji sjetio sam se jedne majke koja je sahranila svoje dijete. Ne mogu zaboraviti njene širom otvorene, zaplakane, vazda začuđene oči u treptaju optimizma i prostodušne, gotovo dječje nade. Čudno je pitanje što to sja u njenim očima? Svrni svoj pogled, Isuse, na današnje „jeruzalemske žene“ koje su izgubile svoju djecu, ne mogu imati djece ili ih ipak, ubijaju. Osnaži ih svojim pogledom ljubavi i obrši suze s njihovih lica. Utješi i mene u mojim brigama, problemima, strahovima, frustracijama, nerazumijevanju prema kolegama.

 deveta postaja

 

9. postaja: Isus pada treći put pod križem


Ti Gospodine opet si pao. Dao si se opet izrugati od svih i dopustio im da ti se ponovo smiju. Svi su s ruganjem gledali tvoj ponovni pad. Gospodine Isuse, pomozi mi da i ja u svom padu po tko zna koji put osjetim tvoju snagu i ustanem. Budi uz mene Gospodine da kad ustanem nađem snagu za ići dalje, baš poput tebe. Budi ona snaga koja me vodi naprijed u svim mojim iskušenjima i kušnjama. Budi onaj vjetar u leđa kad padnem po tko zna koji put, koji me neće dokrajčiti, nego će mi pomoći ustati. Amen.

 

deseta postaja

10. postaja: Isusa svlače


Nakon trećeg pada, pada pod križem evo novog poniženja. Ovaj put ne radi se toliko o tjelesnim mukama. Ovdje Isus trpi na moralnom planu. Svlače ga i uzimaju mu njegovu intimu - njegovo dostojanstvo. Isus ostaje gol - ostaje ponižen.
Gospodine, u ovim trenutcima si osjetio možda najveće i najdublje poniženje kao čovjek. I ja također u svom svakodnevnom životu ponekad osjećam da me drugi ponižavaju - da mi oduzimaju dostojanstvo.
No, za razliku od mene, Ti si to pretrpio iz prevelike ljubavi prema nama, a ja kad ponekad trpim često zaboravljam na ljubav - da mogu trpjeti iz ljubavi i za ljubav. Ne samo da zaboravljam da mogu trpjeti poniženja iz ljubavi, nego ponekad moje poniženje bude početak i razlog mog grijeha.
Gospodine, Ti si u svom trpljenju i poniženju išao preko ljudskih mogućnosti. Molim te pomozi i meni, da uzdajuć se u Tvoju milost sve se više suobličim Tebi - da se naučim trpjeti i biti ponižen. U mom poniženju i trpljenju čuvaj me od grijeha i pomozi mi da jedini razlog mog trpljenja bude LJUBAV - ljubav prema Tebi i prema braći ljudima. AMEN.

 

jedeanaesta postaja

11.Postaja: Isusa pribijaju na križ


Umorni moj Isuse, dok sečuju udarci čekića, koji Ti probijaju ionako napaćeno Tijelo,odzvanjaju proročke riječi: Probodoše mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure u me (Ps 22, 18b-19). Mogu samo zamisliti tu bol koju su Ti nanosili. A za tu bol krivac sam i ja. Svaki moj pad u grijeh sve Ti dublje zabija čavle i razdire Tvoje sveto Tijelo, predano za spasenje mene i svega svijeta. Zna, moj Isuse, da to činiš iz ljubavi prema nama svima, jer će upravo te rane koje si dobio kada su Te pribijali na križ biti oni znakovi koji će Tomi dokazati da si to uistinu Ti, Gospodin moj i Bog moj, znakovi koji će nam biti pred očima, da i oni koji ne vidješe uzvjeruju.
Premili moj Isuse, daj da i mene pribiju na Križ, da svugdje hodim s tim križem i da u ovome svijetu budem Tvoj znak, jer Ti izabra lude svijeta da posramiš mudre.
Stablo sveto, koj´ si bilo među svima odabrano, budi mi putokaz i najslađi teret na ovome svijetu. Amen!

 

dvanaesta postaja

12. postaja: Isus umire na križu


Prinijevši sam sebe kao posljednju pashalnu žrtvu, Krist svojom smrću pobjeđuje smrt. Nosi naše grijehe i krivice kao pravo pashalno janje, ali ovaj put najčišće i najsavršenije, bez ijedne slomljene kosti. Ta tvoja žrtva učinila je ono što sve prinesene ovce i bikovi nisu mogli, a to je da odnosi grijeh. Još nisu prestale poruge, još stižu razni komentari. Možda bih i ja očekivao da ćeš učiniti još jedno čudo i dokazati da si Bog. Slušajući te ljude, viseći zmoren, i dalje moliš Oca da im oprosti.
Gospodine Isuse, ja taj oprost i danas tražim. Svojom žrtvom si razderao i uklonio zastor iz hrama. Učini da i ja uđem u tvoju prisutnost.

 

trinaesta postaja

13. postaja: Isusa skidaju s križa


Nakon što je Isus umro dođe Josip iz Arimateje, skine Isusovo tijelo, povi ga u platno i položi u grob isklesan u kamenu u koji još nitko nije bio položen.
Židovi koji su Isusa optuživali pred Pilatom, bojali su se da bi njegova smrt na blagdan mogla izazvati pobunu, zato su govorili: „Nikako ne na blagdan.“ Bojali su se da nešto što su smatrali nevažnim, a to je Isusova smrt, ne zasjeniti ono najvažnije, Blagdan. Kako su mislili da im je sve potpuno jasno, Blagdan ih nije upućivao na oslobođenje od grijeha radi kojega je došao Isus, nego na vlastitu pravovjernost. Takav stav ih je okrenuo protiv njega.
Josip iz Arimateje, za razliku od ovih Židova, u Isusu je vidio nešto što mu je potrebno. To ga je potaklo da mu iskaže čast i pokopa ga, kako kaže sveti Ivan, „kako je u Židova običaj za ukop.“ Ovo nije bilo lako. Trebalo je doći pred Pilata i tražiti dopuštenje, a nakon toga izložiti očima svijeta i to učiniti. Zato sveti Marko kaže za Josipa da se „odvažio“. Nama ovo može biti poticaj da se i sami odvažimo činiti dobro.
Bože, molimo te da nam rasvijetliš naš život da vidimo što je pravo dobro i da nam daš snage da se za njega odvažimo. Amen.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Zar je to slavni kraj koji sam očekivao od Boga na križu? Zar je potrebno kriomice pitati dopuštenje da bi se na zemlju spustio neslavan svršetak? Zar se moram kriti i sramiti se svog Boga? Što će biti sada? Što sve ovo skupa znači? I sam počinjem sumnjati u smislenost životnog hoda, ako će završiti ovdje i na ovakav način... Razočaranje i obeshrabrenost vode glavnu riječ. A pravih riječi je premalo. No ono što me tješi jest da Bog ipak nije iščeznuo, nije se rasplinuo. Nešto je ipak ostalo. Njegovo mrtvo sablasno tijelo. I u vlastitoj smrti Bog pronalazi način da bude s nama. Ne ostavlja nas. Mislim da je pošteno što su Josip iz Arimateje, Marija i druge žene skinuli umrlog Isusa s križa. Jer Isus neumorno oslobađa mene koji se svakodnevno pribijamo na križeve svojim nepromišljenostima. Bez puno riječi, kockice smisla se slažu i shvaćam da ne treba biti obeshrabren nego zahvalan Isusu što me uvijek i u svemu, pa tako i u ovom sablasnom prizoru, uči ljubavi i zahvalnosti. Amen

Please publish modules in offcanvas position.